Prehrana pasa

Koliko psu treba vode ?
Potreba za vodom ovisi o gladi i žeđi, o vremenskim prilikama (vlažno ili suho vrijeme, temperatura), o aktivnosti psa, odnosno od toga da li je životinja u posebnom fiziološkom stanju (skotnost, dojenje). Određenu količinu vode pas dobije hranom. Sirovo meso sadrži približno 80% vode, a približno toliko i kući pripremljena hrana. Kada psa hranimo suhom, tvornički pripremljenom hranom, treba mu davati puno više tekućine. Pas težak deset kilograma treba dnevno oko 3,5 dcl vode. Zanimljivo je da manji psi piju razmjerno manje, no to još nije znanstveno dokazano.
Ispitivanja pokazuju da pas najradije pije nakon obroka, posebno onda kada ga kao odraslog, hranimo samo jednom na dan. Svježa voda mu uvijek mora biti dostupna. Mijenjati je treba najmanje jednom dnevno, a u ljetnim mjesecima i češće, jer se u ustajaloj i toploj vodi najlakše razviju bakterije koje uzrokuju razne bolesti, prije svega probavnog trakta.

Kada i koliko često hraniti psa ?
Teoretski bi pas na dan trebao dobiti samo jedan obrok, no u praksi vlasnici često dodaju još koji manji. Taj manji obrok je najčešće zaimača kuhane hrane ili šaka suhih briketa. Glavni obrok najbolje je davati u ranim popodnevnim satima kako bi pas do večeri izlučio višak tekućine (urin), po noći u miru probavio obrok i ujutro se u potpunosti očistio. Pas ima snažno razvijen osjećaj za red pa ga morate, ukoliko je ikako moguće, hraniti svaki dan u isto vrijeme. Nakon obroka potreban mu je mir. l njegovi vučji preci počivaju poslije ručka. Odmor je posebno važan za velike pse. Psi opterećeni viškom hrane izloženi su opasnosti od izvrtanja (torzija) želuca, što je vrlo opasno i bez brze kirurške intervencije smrtonosno. Ponekad torziju može izazvati i obično uspinjanje na ogradu. Opasnost od prevrtanja želuca uvelike se smanjuje pravilnom prehranom.

Što je sa začinima ?
Psu nije potrebna hrana po našem ukusu. Papar, muškat ili lovor draže psa, a psećoj hrani oslabljuju okus. Kuhinjska sol sadrži za tijelo dragocjen i važan natrij te stoga hranu treba lagano posoliti (približno za jednu trećinu čovjekove uporabe). Odraslom psu je potrebno više natrija nego štenetu, a ženki koja doji treba tri puta više nego u njenom normalnom fiziološkom stanju. Kada pas ima proljev ili puno povraća, moramo malo povećati količinu soli. Previše soli, opet, loše utječe na bubrege. Kada bi pas jeo jednako slanu hranu kao i čovjek, kod njega bi u šestoj godini života došlo do teškog oštećenja bubrega. Šećer možemo potpuno izostaviti iz njegove prehrane i ne bismo trebali psa ni navikavati na slatka jela. Slastice, inače, posebno gode njegovom ukusu.
Voće psu najčešće ne škodi pa nije loše da štenad naviknete na tu vrstu hrane. Morate biti oprezni s koštunjavim voćem, pogotovo breskvama, jer njihove koštice mogu izazvati začepljenje crijeva, pa psa može kasnije spasiti samo kirurški zahvat. Psi uglavnom dobro podnose operativni zahvat otvaranja trbušne šupljine, mada je teško kod problema s košticom postaviti točnu dijagnozu. Ako reagiramo prekasno dolazi do odumiranja crijeva što uzrokuje otrovanje krvi (sepsu).

Što je sa probavom kod psa ?
Idealno je kada pas obavlja potrebu jednom na dan, no velika nužda bit će češća ukoliko pas u obroku dobija više balastnih tvari. Kada u prehrani dominira meso, izmeta ima manje i crne je, odnosno tamne boje. Ponekad uz takvu prehranu pas obavlja nuždu svaki drugi dan. Kod hranjenja sa kostima izmet je svijetle do skoro bijele boje i obično je vrlo tvrd te često dolazi do začepljenja. Idealni su izmeti oblika kobasice svijetlo smeđe boje i u normalnim količinama. Kod mnogih pasa mlijeko uzrokuje proljev, jer psi ne probavljaju mliječni šećer. U tom slučaju nemojte mu ga davati.
Pretvrdi izmet može se omekšati dodavanjem tripica ili vimena. Neočišćene tripice su u državama s razvijenijim kinološkim organizacijama vrlo dragocjen dodatak hrani za pse, a kod nas se na njih ne možemo naviknuti.

Zašto pas nakon promjene hrane dobije proljev ?
Mnogi su psi osjetljivi na promjenu hrane. Psi individualno reagiraju na istovjetnu hranu. Kod osjetljivijih pasa često se pojavljuju proljevi pa se uvijek moramo pitati što je pas jeo ili pio. Ponekad je uzrok voda onečišćena bakterijama ili kemijskim sredstvima.
Psa koji boluje, od proljeva najbolje je barem jedan dan ostaviti bez hrane, a vodu mu treba zamjeniti blagim ruskim čajem. Potom slijedi dijetetska prehrana u kojoj nam može poslužiti prežgana juha sa što manje ulja. U nju zakuhamo rižu ili pahuljice, a nemasno meso dodamo samo zbog okusa. Dobra dijetetska hrana je i prepečenac, pa i čokolada i životinjski ugljen. Ugljen možemo dobiti bez recepta u svim ljekarnama i dobro je ukoliko ga uvijek imamo pri ruci. U hranu dodajemo jednu žlicu. Kada je uz proljev pogoršano i kliničko stanje psa (bezvoljnost, povećana tjelesna temperatura, gubitak apetita), moramo ga odvesti veterinaru. U borbi protiv proljeva možemo upotrijebiti i gotove proizvode dijetetske hrane. Dugotrajni proljevi su opasni.

Zašto pas jede izmet ?
Pas obično jede čovječji izmet zbog nepravilne prehrane. Stručno je objašnjenje da se radi o neuravnoteženoj prehrani, odnosno o nepravilnom odnosu između kiselih i alkalnih tvari. Kada pas dobija u hrani puno mesa, povećava se kiselost želuca i mora si pomoći alkalnim tvarima koje pronalazi u čovječjem izmetu i strvinama. Drugi razlog je činjenica da je pas u svojoj povijesti dugo vremena bio nekakav higijeničar i jeo je izmete, kojih u blizini čovjekovih prebivališta nije manjkalo, jer naši preci, naime, nisu imali posebnih nužnika. Ukoliko pas jede izmete zbog toga, radi se o navici od koje ga moramo što prije odviknuti. Nije, naime, poželjno da pas jede izmet, a pored toga se u njemu još i dobro povalja. Kada jede čovječji izmet radi neuravnotežene prehrane, možemo mu pomoći dodavanjem voća i povrća u svakodnevne obroke. Jede li vlastiti izmet, obično je to zbog pomanjkanja vitamina B kompleksa. U tom slučaju dovoljno mu je dati preparat koji sadrži B vitamine, ili pak pivski kvasac.

Kuhana ili sirova hrana ?
Misli se prije svega na meso, jer hranu koja sadrži škrob ionako uvijek kuhamo. Pitanje je da li da ugljikohidratima (riži, tjesteninama, palenti, kruhu, itd...) dodajemo sirovo ili kuhano meso? Prirodnije je dodavati sirovo meso, no kada gledamo fiziološki, svejedno je. Pas iz mesa dobije bjelančevine, a one se kuhanjem ne kvare i ne mijenjaju. Sirovo meso može sadržavati opasne viruse ili bakterije stoga preporučuje se kuhanje mesa. Krajnje je štetno pse hraniti sirovim iznutricama, pogotovo svinjskim jetrima, jer mogu biti zaražena razvojnim stadijem opasne trakavice - ehinokoka, koja je štetna i za ljude. Priče o tome da će pas postati opasniji jedući sirovu hranu, čiste su izmišljotine.

Treba li psu davati kosti ?
Kosti nisu hranjive. Relativno velika koncentracija solne kiseline u želucu ih rastapa, no ukoliko ih psu dajemo u prevelikim količinama, njegov organizam to više ne može podnijeti. Već sam napomenuo da prevelika količina kostiju uzrokuje teška začepljenja, koja može otkloniti tek veterinar klistiranjem. Cjevaste kosti peradi mogu svojim oštrim rubovima oštetiti ždrijelo, a to isto vrijedi i za riblje kosti. Svježe kosti sadrže puno kalcija i fosfora te su koristan mineralni dodatak psećoj hrani. Najprimjetnije su teleće plosnate kosti koje pas u cijelosti pojede i lakše ih probavi nego goveđe. Posebna mu je poslastica kuhana teleća glava. Kosti krijepe mišiće za žvakanje, mada su u tu svrhu primjernije umjetne kosti od bivolje kože. Preporučuje se hrani dodavati koštano brašno.

Zašto pas nema apetita ?
Slabiji tek mužjaka ponekad je objašnjiv blizinom kuje koja se tjera, što može izazvati takvu zaljubljenost da pas neko vrijeme živi samo od ljubavi. Smanjen apetit može nastati i kao rezultat nedostatnog kretanja, kod štenadi oko petog mjeseca može se povezati sa mijenjanjem zubiju, a kod starijih pasa s velikom količinom zubnog kamenca, zbog kojeg dolazi do bolnih upala desni. Ukoliko pas duže vrijeme ima slab tek, morate s njim otići veterinaru, posebno onda kada se temperatura (koju kod psa mjerimo u debelom crijevu) podigne iznad 39°C. Smanjen tek može biti i posljedica jednolične prehrane, koje se pas zasiti isto tako kao i čovjek. Zato ponavljam još jednom: hrana za pse mora biti raznovrsna. Slabiji apetit zabrinut će nas posebno onda kada je povezan sa slabljenjem općeg zdravstvenog stanja psa.